Brak sjedinjuje za čitav život dva bića koja se uopće ne poznaju. (Balzac)
Teologija žene
»Ženo, hvala ti na samom tome što si žena! Sa zapažanjem svojstvenim tvojoj ženstvenosti, obogaćuješ poimanje svijeta i pridonosiš punini istine o međuljudskim odnosima«. Ivan Pavao II.
Ubrzo nakon izbora za papu, Ivan Pavao II. pohodio je crkvu sv. Marije sopra Minerva u Rimu i grob sv. Katarine Sijenske, zaštitinice Italije, znakovite žene vrlo angažirane u Crkve (kasnije će je proglasiti suzaštitnicom Europe). U svomu govoru o ženi Papa je pozvao na zajedničko otkrivanje mnogostrukoga značenja poslanja žene. Žena će postati jedna od Papinih omiljenih tema i posebna značajka njegova pontifikata.
Ženski genij
U općim audijencima srijedom Ivan Pavao II. razvija teologiju tijela. Proučavanje Božje riječi otkriva nam narav i poziv ljudske osobe kao muškarca i žene. Papa je iskoristio svaku pastoralnu prigodu za iznošenje svoje misli: prigodom susreta obitelji, beatifikacija i kanonizacija žena, u svojim razmišljanjima o Djevici Mariji. Ženama se obratio vrlo svečano apostolskim pismom o dostojanstvu i pozivu žene (1988.) te Pismom ženama (1995.). Upućivao je i brojne poruke međunarodnim ustanovama i prigodom raznih susreta delegata tih ustanova i udruženja, npr. prigodom UN-ove svjetske konferencije o ženi održane u Pekingu. Nijedan drugi papa nije tako iscrpno i razrađeno progovarao o specifičnoj naravi žene, razvijajući tako teologiju žene.
»Hvala tebi, ženo, na samom tome što si žena! S opažanjem svojstvenim tvojoj ženstvenosti obogaćuješ poimanje svijeta i pridonosiš punini istine o međuljudskim odnosima« Taj Papin usklik u Pismu ženama (br. 2) sažima na neki način njegovo bogato naučavanje. Papa se tijekom svoga pontifikata obraćao ženama svih položaja, kultura i narodnosti te razradio duboko i novo razmišljanje o »ženskom geniju«. I u ime Crkve zahvaljuje na svim očitovanjima ženskoga »genija« tijekom povijesti, u svim narodima i nacijama. Crkva zahvaljuje i na svim karizmama kojima je Duh Sveti obdario žene u povijesti naroda Božjega.
Ivan Pavao II. prikazivao je ženu onakvom kakvom ju je Bog htio - govorio je o vječnom idealu žene - u jednakom dostojanstvu s muškarcem i divnoj komplementarnosti. Uz ulogu supruge, Papa povezuje ulogu majke. Majčinstvo je predivna sposobnost sebedarja koja se očituju u rastu ljubavi u službi života.
Nenadomjestiv doprinos žene
Ženi, njezinu srcu, njezinoj osjećajnosti, njezinoj intuiciji, njezinoj sposobnosti sebedarja, njezinom ljudskom pogledu koji očovječuje otvaraju se široka područja društvenoga života. Žena treba u njemu zauzeti svoje mjesto. Ona se treba angažirati u različitim javnim poslovima u službi društva i ljudske osobe. Političkom, gospodarskom, društvenom, zakonodavnom, administrativnom i kulturnom životu potreban je neminovan doprinos žene, jednak doprinosu muškarca. Ističući ženinu moralnu i duhovnu snagu, potvrđuje da Bog njoj na poseban način povjerava čovjeka, ljudsko biće, zbog njezine ženstvenosti; to posebice određuje njezin poziv. Stoga i poziva žene da društvo prožmu vrlinama žene. Vrlo je važno da se razvija prisutnost žena u društvenom, gospodarskom i političkom životu na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. »Žene imaju u potpunosti pravo na aktivnu ulogu u svim područjima javnoga života.«
U Pismu ženama piše: »Nažalost, baštinici smo povijesti sa snažnim 'uvjetovanjima' koja su u svim vremenima i posvuda učinila napredak žene teškim, žena je bila zapostavljena u svom dostojanstvu, prevarena u svojim povlasticama, često marginalizirana i čak svedena na ropstvo... No, na tom se području, naročito u određenim povijesnim okolnostima, ne može nijekati objektivna odgovornost brojnih sinova Crkve, i na tome mi je iskreno žao.«
Ivan Pavao II. donio je novi način promatranja žene: sama činjenica biti ženom, ženstvenost, uloga žene u društvenom životu i u Crkvi. U njegovim se spisima i govorima uočava utjecaj pojedinih žena u njegovu životu: njegova majka, Djevica Marija, prijateljice glumice koje su skupa s njime glumile u kazališnim trupama, nastavnice i sveučilišne profesorice, mlade studentice čiji je bio duhovni savjetnik. Mnogi su očekivali da Papa donese nužne promjene u pogledu ređenja žena za svećenice. Govorio je o suradnji i sudjelovanju žene u poslanju i životu Crkve, o ženi i ministerijalnom svećeništvu, o ženi u životu svećenika, o zauzimanju Crkve u korist žena. No, Papina je novost u poimanju ženstvenosti i duhovne ljepote žene.
Anto Gavrić, Glas Koncila, broj 35 (1627), 28.8.2005.